Univerzitetski profesor Derviš Beli Selhanović preminuo je juče u Podgorici, a sahranjen je na Čepurcima, u krugu uže porodice. Rođen je u Staroj varoši u Podgorici 13. februara 1955. godine.

Bio je direktor više institucija kulture, obrazovanja i međunarodnih odnosa.

Selhanović je bio doktor nauka iz oblasti žurnalistike i komunikologije, autor više knjiga iz raznih oblasti: psihologije, medicine, filozofije, odnosa s javnošću i sporta, koje su doživjele više izdanja. Za knjigu „Autizam – psihološki geto”, koja je prevedena na engleski jezik, dobio je specijalnu nagradu SAD 1996. godine.

Profesor Selhanović je u autorskom tekstu objavljenom u „Danu” 2019. godine u rubrici Stav, u ime porodica sa osobama sa autizmom, između ostalog, zapisao da u ovim zloslutnim i opakim vremenima, koja su nam donijela mnogo razočaranja, neizvijesnosti i nespokojstva, rijetko kad je došla do izražaja građanska solidarnost i humanost crnogorskog društva, kao u vrijem dok je trajala potraga za autističnim dječakom Ognjenom.

– Aktuelizovana je stara inicijativa o izgradnji nacionalnog centra za autizam, pošto smo mi jedina zemlja u Evropi koja nema ovakvu jednu instituciju. Pojedini poslenici javne riječi sa posebnim senzibilitetom oživjeli su neophodnost formiranja jedne ovakve institucije... S vjerom u život i ideju formiranja nacionalnog Centra za autizam – zapisao je tom prilikom Selhanović.

Derviš Beli Selhanović je laureat više značajnih društvenih i stručnih priznanja.

Bavio se karateom, a sa sedamnaest godina je postao prvi nosilac crnog pojasa u Crnoj Gori i najmlađi osvajač crnog pojasa u Jugoslaviji. Dugi niz godina osvajao je vrhunske rezultate u karateu. Nakon završetka aktivnog bavljenja sportom, bio je trener i selektor državne reprezentacije SFRJ u kik-boksu, a zatim i osnivač i predsjednik Kik-boks saveza Crne Gore 25 godina za vrijeme čijeg mandata su stvoreni najbolji crnogorski kik-bokseri. Bio je član najvišeg organa Svjetske Kik-boks federacije WAKO. Takođe, bio je član njemačke sportske akademije i ima zvanje zaslužni sportski radnik Crne Gore.

Jedan je od osnivača Društva prijatelja i poštovalaca Podgorice. Supruga Tanja, takođe aktivista u borbi za ostvarivanje prava osobama sa autizmom i jedna od najistaknutijih interpretatorki crnogorskog melosa, preminula je u martu prošle godine.

R.K.

---

Bol nas čini mudrijima
– Bol ima svoju snagu koja nas popravlja i uvjerava da je naš život, prije svega, dužnost a ne zabava. Ništa čovjeka ne podstiče na misao kao velika bol. To nas čini mudrijim, a time i naš život podnošljivijim. Vama je poznato da je život autističnih osoba mnogo teži nego život zdravih i da nema unosnije investicije od ulaganja u zdravlje ljudi. Zrelost, demokratičnost, humanost, etičnost svakog društva potvrđuje se odnosom prema osobama sa posebnim potrebama. Zato nam je i neophodna jedna široka društvena akcija da konačno realizujemo ovu izuzetnu zamisao formiranjem nacionalnog centra za autizam – zapisao je Selhanović u autorskom tekstu objavljenom u „Danu”.